Dječak koji biti nije zamijenio za imati!
Samo srcem čovjek može vidjeti istinu, bitno je očima nevidljivo.
Ključna rečenica Malog princa, jedne od najpopularnijih knjiga svih vremena nudi mudrost koju smo, premda je bezbroj puta citirana, danas zaboravili. Živimo u vremenu koje sve polaže na vanjski izgled, na ono što se vidi. Potrošačko društvo čiji smo postali robovi zanima se jedino za ono čim se može trgovati, a kako duša i duhovnost nemaju cijenu i ne mogu se naći na rasprodaji one su marginalizirane u svakodnevici. Jurimo za onim što se vidi, što se može pokazati, čija je cijena jasno istaknuta i na čemu nam drugi mogu zavidjeti. Bitna je marka koja određuje proizvod, i za nju plaćamo, a stvari ne kupujemo više zato jer su nam zaista potrebne nego jer vlasništvom nad njima dokazujemo status u društvu izokrenutih vrijednosti. Jednostavne mudrosti izrečene u Malom princu u društvu prividnog obilja nemaju jasno istaknutu cijenu, pa su u ovakvoj zajednici nepotrebne i suvišne.
Život se danas, umjesto na emociji, iskrenosti, mašti i jednostavnosti koje zagovara ova knjiga, temelji na površnosti, nametnutim lažnim idealima blagostanja i jurnjavi za materijalnim preživljavanjem. Vrteći se u čarobnom krugu nezadovoljstva svijeta koji je biti, odavno na nekoj povoljnoj rasprodaji trampio za imati, čovjek današnjice ne nalazi vremena u kojem bi mislio i na druge osim na sebe. Fraza nemam vremena postala je mantra suvremenog društva izgubljenog u jurnjavi za boljim sutra.
Putovanje Malog princa svemirom do Zemlje otkrilo je nagovještaje ovakvog svijeta, njegove stanovnike opsjednute taštinom, užurbanošću, prezaposlenošću i besmislom. Nitko više ne čupa baobabe koji ugrožavaju smisleni život i Zemlja je, u svom tom materijalnom bogatstvu, postala duhovna pustinja na putu prema samouništenju. Danas ružu koja je bila smisao života Malog princa nismo više u stanju ni prepoznati, a kamoli joj se posvetiti, svakodnevno je zalijevajući. Čovjek, parafrazirajući pijanca iz romana, danas sve više radi da bi zaboravio da se srami da toliko radi i da nema vremena za bližnje. Svijetom upravljaju ljudi bez mašte, samozaljubljeni vladari, opsjednuti biznismeni, tašti ljudi koji žele čuti jedino komplimente i poznavatelji svijeta, koji o njemu sude isključivo iz perspektive svog radnog stola. Karakteri koje Mali princ otkriva putujući svemirom i koji su prije više od šest desetljeća bili rasuti svemirom, u svojim malim svjetovima, danas nam određuju život, ruže su nestale, za mudre, pripitomljene lisice koje žele biti voljene nitko više nema strpljenja, a samog Malog princa, sve i da se opet pojavi, nitko ne bi imao vremena primijetiti!
Scenska adaptacija Malog princa na virovitičkoj pozornici želi podsjetiti na temeljne vrijednosti života kakvog bi vrijedilo živjeti, ona mašta o svijetu i društvu u kojem bismo više vremena provodili s dragim ljudima nego u šoping-centrima i u kojem bismo malo više vjerovali srcu.
Jer bitno je očima nevidljivo.
Jasen Boko
Riječ redatelja
Antoine de Saint-Exupéry - Vječni letač
|
)
