Draško Zidar
Prvi put je u virovitičkom kazalištu zaigrao u jedanaestoj godini, a profesionalno je angažiran od 1. travnja 1986. godine. Često je nagrađivan: na Festivalu glumca u Vinkovcima dobio je nagradu Grada Iloka za ulogu Gnjidice u predstavi Antigona u New Yorku. Godinu prije toga bio je nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta za uloge u predstavi Trinaest prozora, a tu je nagradu dobio za ulogu Lisca u predstavi E, moj Pinokio u kategoriji najboljih umjetničkih ostvarenja u 2002. godini u lutkarskoj, odnosno predstavi za mlade. Za istu je ulogu dobio i nagradu za najbolju epizodnu mušku ulogu na Naj, naj, naj festivalu u zagrebačkom kazalištu Žar ptica. Za Šimurinu u Brešanovoj Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja podijelio je nagradu s kolegom Mijom Pavelkom na 2. Festivalu pučkog teatra u Omišlju i Gradu Grobniku. Protekle sezone proglašen je najboljim glumcem Kazališta Virovitica za sezonu 2004./ 2005. A svoj niz nagrada nastavio je nagradom na Naj, naj, naj festivalu za ulogu Bossa u predstavi Bella, Boss i Bulli, te nagradom na Festivala glumca za ulogu Eddia u predstavi Gagarinov prečac. Igrao je jednu od glavnih uloga u filmu Holding, manje uloge odigrao je i u filmovima Crvena prašina i Jel' jasno, prijatelju, a s mladim kolegom Goranom Košijem snimio je i TV adaptaciju drame Bijelo. Momentalno ga viđamo na TV-u kao Lovru u seriji Bumerang.
Osim kao glumac, Draško se u Kazalištu Virovitica pojavio i kao redatelj nekoliko predstava, kao autor songova, a s Mijom Pavelkom napisao je i Mikeški kabare.
|
|
|
)
